Psalms 137

1Na vodama Vavilonskim sjeđasmo i plakasmo opominjući se Siona. 2O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

3Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.” 4Kako ćemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuđoj?

5Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. 6Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

7Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

8Kćeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama učinila! Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

9